Informacione Tehnologije - Hrvatska

Za telefoniranje država plaća 300 milijuna kuna

Država godišnje potroši milijardu kuna na informatizaciju, a samo na usluge fiksne i mobilne telefonije odlazi 300 milijuna proračunskih kuna.

Još 180 milijuna kuna ministarstva godišnje plate za poštanske usluge.

Ništa čudno što su troškovi predimenzionirani, dovoljno je vidjeti otkad datiraju ugovori za pružanje telekomunikacijskih usluga nekih ministarstava, a koliko su u međuvremenu sve IT-usluge višestruko pojeftinile.

U Ministarstvu obrane te su usluge ugovorene još 1999. godine i istu tarifu plaćaju i danas, na što je ovih dana upozorio i ministar Ante Kotormanović.

I prije su na HT-ov monopol u poslu s državom upozoravali drugi telekomunikacijski operateri, prije svih Optima i H 1 telekom jer nikako nisu uspijevali sklopiti ugovor s državom.

Osim toga, problem je što u IT-poslovima većinom nisu bili angažirani plaćeni ljudi iz državnih ustanova, nego vanjski suradnici i konzultanti po mnogo višim cijenama.

U različitim ministarstvima informatički se projekti provode bez ikakve koordinacije i mogućeg iskorištavanja zajedničkih resursa, čime bi se izbjegla preklapanja. Primjerice, za informatički sustav zemljišnih knjiga i katastar izdvaja se godišnje 30 milijuna kuna, a za podatkovni centar za mirovine dodatnih 30 milijuna, iako oba sustava rade sa samo 30 posto kapaciteta i samo su djelomično iskorištena.

Hrvatska je informatički jako nepovezana zemlja. To znači da velik dio od milijardu kuna namijenjenih u proračunu za IT odlazi na održavanje hladnog pogona, umjesto na investicije i poboljšanje usluga.

U državnoj upravi danas postoji oko 200 registara i 2000 baza podataka, s tim da ih samo u Ministarstvu uprave ima oko 250.

Uvodeći informatička rješenja, svatko gleda isključivo iz svog dvorišta, a ne što i kako rade ostali. Tako Grad Zagreb ima jedno rješenje u javnoj upravi, a ostatak zemlje drugo. I međusobno su, naravno, nepovezana, što za građane znači da, iako nepotrebno, moraju nastaviti ići od šaltera do šaltera.

Danska iskustva u informatizaciji javnog sektora ističe Sacha Mendes da Silva, marketinški stručnjak specijaliziran za IT-industriju, koji je od početaka uključen u taj projekt.

Važna je regulativa, kaže Mendes da Silva, kako bi se ostvarila kritična masa javnih institucija i privatnih poduzeća, potrebna da sustav zaživi u praksi. Drugi ključan preduvjet uspješnog projekta je suradnja državnih i lokalnih vlasti. Skraćivanjem trajanja prijeboja i namire, prebacivanjem s gotovine na elektroničke kanale plaćanja, uvođenjem elektroničkog bankarstva i elektroničkih faktura godišnje se uštedjelo 100 milijuna eura.

No, Danska, koja ima 5,6 milijuna stanovnika, ima samo pet županija i 98 općina, dakle, nekoliko puta manje nego Hrvatska u kojoj takav glomazni ustroj dodatno usporava veću primjenu IT-a u svakodnevnom životu građana.

IT-stručnjaci upozoravaju da je Hrvatska puno toga propustila u tehnološkoj revoluciji u posljednjih 20 godina. Današnja ekonomska kriza pod utjecajem je snažnih tehnoloških promjena i ne može se prevladati bez prilagodbe novim tehnologijama.

Koliko je neka zemlja napredna, mjeri se prema uspješnosti u prilagodbi tehnološkim promjenama. Prihvaćanje novih tehnologija utječe na dinamiku gašenja starih i osnivanja novih poduzeća, a u Hrvatskoj to nije slučaj. Vodeće hrvatske tvrtke još uvijek su one iste iz prethodnih vremena. Možda s drugim vlasnikom i pod drugim imenom, ali poduzeća su gotovo ista. A prošlo je gotovo 30 godina i tehnologija se uvelike promijenila.

Direktor Microsofta Hrvatska Ivan Vidaković ističe da inovativnost donosi tehnološku promjenu. Primjerice, američko istraživanja o utjecaju start-up tvrtki na zapošljavanje pokazuje da su od 1990. do 2005. gotovo sva novootvorena radna mjesta bila u kompanijama starih do pet godina.